Kompozicija: Dijagonale


Kako se ova serija članaka o kompozicijskim tehnikama bliži kraju, sve više i više na svojim fotografijama opažam uzorke koji se često ponavljaju, a da nikad nisam razmišljao o njima. Jedan od njih su dijagonale. Ne radi se nužno o vidljivim, stvarnim, iscrtanim dijagonalama, već je često riječ o onim zamišljenim, kao one koje povezuju dva motiva.


Konzultirao sam Google kako bi vidio da li postoji kompozicijsko pravilo koje govori o važnosti dijagonala (ne nužno linija u pravom smislu riječi) i zaista postoji. To pravilo opet govori kako naš mozak voli povezivati stvari dijagonalno i kako takve stvari izgledaju dinamičnije i efektnije. Ukratko, ukoliko se motivi nalaze unutar prostora povučene dijagonale u kadru, plus 1/6 širine i visine kadra, poštujete ovo kompozicijsko pravilo. Da ne kompliciram, poigrao sam se sa svojim fotografijama i ostao iznenađen brojem onih koje poštuju ovo pravilo. U nastavku možete vidjeti o čemu se radi:

Na ovoj fotografiji imamo dva osnovna motiva: pečat na starom spisu i stari molitvenik. Fotografija je u balansu jer je manji motiv ispred i u fokusu, dok je onaj veći iza i van polja dubinske oštrine. Također, više je nego očita dijagonala koja povezuje ova dva motiva.

U ovom slučaju glavni motiv je beduin u centru kadra, dok pozadina upotpunjuje kadar. Pogledajte liniju sjene kako gotovo savršeno prati dijagonalu kadra.

Opet imamo dva motiva koja su u balansu, a također su gotovo savršeno dijagonalno posložena, samo ovaj put dijagonala je obrnuta od prethodnih.

Ovdje imamo primjer kadriranja koje je ujedno poštovalo pravilo linija i pravilo dijagonale kako bi se dobio odmak od klasičnih kadrova za ovu vrstu događanja.

Također, korištenje kadriranja kako bi se iskoristila arhitektura za dobijanje malo drugačijeg kadra. Uvijek istražujte i improvizirajte. Budite svoji.

Pogledajte liniju koju tvori prelaz između svjetla i sjene dijela planine u prvom kadru. Gotovo savršena dijagonala, zar ne?

Sada imamo slučaj kad dijagonala ne prati postojeću liniju na fotografiji ali zato povezuje glavni i pomoćni motiv.

Dijagonala koja prati kretanje motiva, a također i osvjetljeni dio tla.

Savršeno poklapanje sa kompozicijskom linijom na samom njenom rubu. Mjesec služi kao odličan balans.

Još jedan primjer kako ponekad treba razmišljati “izvan kutije”. Ako nešto stoji horizontalono u prirodi, to ne znači da tako mora stajati i na vašoj fotografiji. Dovoljan je samo mali okret fotoaparata da bi se to postiglo.

Pogledajte liniju koju tvore oči.




Na primjerima iznad je vidljivo kako nije potrebno uvijek imati stvarnu postojeću liniju, već vrlo često se radi o povezivanju dva glavna motiva u kadru zamišljenom dijagonalom.




Što naravno ne znaći da ne možete iskoristiti postojeće linije ili konture kako bi pravilnim kadriranjem dobili savršene dijagonale na vašim fotografijama i tako ih učinili efektnijim i zanimljivijim.

Nadam se da su vam se svidjeli moji primjeri i objašnjenja, a ja sam ostao iznenađen sa količinom fotografija koja poštuju ovo pravilo premda za njega do danas nisam ni znao.

Prijašnje lekcije:

1.) Pravilo trećina

2.) Jednostavnost

3.) Pravilo slobodnog prostora

4.) Linije

5.) Okviri

6.) Simetrija

7.) Perspektiva

8.) Balans

Ako vam se ovaj članak sviđa, podjelite ga sa svojim prijateljima.

2 thoughts on “Kompozicija: Dijagonale

  1. Pozdrav Mirko, pratim ove tvoje tekstove na fotogrupi, iako sam više slikar neko fotograf, ali principi su isti, pa sam ti htio zahvaliti na trudu. Čak i za one koji znaju – ponavljanje je majka znanja…
    Htjedo se nadovezati na ove dijagonale – Kad želimo više dramatike u slici onda pomaže kad se dijagonale sjeku (slijeva i s desna) kao na tvojim fotkama (sedma, 12-ta,13-ta). Takodjer u slikarstvu se izbjegava da dijagonale idu u sam kut slike (kao i ostale vazne linije -nego je bolje kad zavrsaaju negdje na horizontu…ili na trecinama stranicama…

    • Hvala najljepsa :-) Svaki dan se moze nauciti nesto novo bez obzira koliko znamo. U lekciji o linijama sam naglasio upravo to kako linije niposto nebi smjele istjecati van fotografije vec bi se trebale gubiti negdje na horizontu, da nebi na taj nacin odvlacile pogled s fotografije.