Nedaleko od Gottlieb-Daimler stadiona u Stuttgartu, nalazi se pravo svetiste za sve ljubitelje Mercedesa. Rekao mi je prijatelj, koji je iz okolice Imotskog, da svaki pravi Imocanin ima zadacu barem jednom u zivotu posjetiti to mjesto. Naravno pogadate, radi se o sjedistu tvrtke Mercedes-Benz u sklopu kojeg se nalazi veliki, novouredeni muzej, koji slavi proslost, sadasnjost, a i buducnost tog velikog proizvodaca automobila. Koliko je velik ugled Mercedes-Benza svjedoci i izreka poznata u nasim krajevim ” Mercedes je Mercedes, a sve ostalo su automobili”. Pa rekoh, da odem i ja premda ne …

Zgrada Mercedes-Benz muzeja sagradena 2006.

Da razbijem malo seriju postova iz USA, danas sam se odlucio predstaviti ZOO vrt u Minhenu. Lijep vrt, podosta veci od zagrebackog i sto je najbitnije zivotinje nisu u kavezima, vec slobodno setaju prostorom koji je ograden vodenim kanalom. Tako da je prava uzivancija promatrati divlje zivotinje u malo autenticnijem prostoru nego sto je to slucaj u Zagrebu. Naravno da je i fotografiranje puno zabavnije, bolje i lakse. U vrtu sam proveo oko 4 sata, vrijeme je bilo oblacno tako da svjetlo i nije bilo nesto posebno. Ja sam ipak zadovoljan fotografijama. Posebno bi napomenio da sam posebno sretan radi Sigme 170-500 f5-6,3 koja je zaista prekrasan i poseban komad stakla. Iako nije objektiv iz gornjeg vrha ponude,……

Kralj lavova, ISO800, F10, 1/200, 500mm.

Kao dijete uvijek sam bio fasciniram osvajanjem nebeskih i svemirskih prostanstava. Vjerojatno zato sam se osjecao kao klinac u tvornici cokolade, kada sam usao u mjesto koje vam danas predstavljam. Za mene je to bilo nesto poput povratka u djetinjstvo, iz kojeg zapravo nikad nisam ni izasao. A niti ne zelim. Radi se o “Smithsoniam Air and Space” muzeju. Najvecem i najboljem muzeju te vrste u svijetu. Pokusajte se sjetiti jedne letjelice bitne za avio i aero povijest i budite sigurni da se nalazi u ovom muzeju. Prvi avion koji je poletio, prvi avion koji je probio zvucni zid, prvi avion koji je preletjeo Atlantik, prvi modul koji je sletio na Mjesec itd….

Astronautsko odijelo prvog covjeka na Mjesecu.

Prva mjesto koje sam posjetio po dolasku u SAD, je US Marine Corps sjediste u Quanticu. Najzanimljiviji dio te posjete je bilo razgledavanje njihovog muzeja u kojem na tipican americki “blockbusterski” nacin odaju pocast svim generacijama americkih marinaca.

Svecana odora i zastava US Marine Corps.

Augsburg se nalazi na jugu Njemacke i broji oko 250 000 stanovnika. Ono sto je posebno zanimljivo, je njegova povijest. Osnovan je 15BC pod vladavinom rimskog cara Augusta. Prvotno je to bio vojni garnizon pod imenom “Augusta Vindelicorum” od cega vuce i danasnje ime. Neosporno je da grad ima veliku povjesnu i kulturnu vrijednost, ali mene se bas nicim nije posebno dojmio. Mozda je krivo lose vrijeme ili sam se jednostavno ustao na lijevu nogu, ali ovo je jedan od rijetkih puta da sam se upitao: “Zasto ja uopce ovo fotkam ?”. Da neduzim previse, grad ima pokoju zgodnu zgradu ili procelje koje se isplati fotografirati i to je uglavnom to. Ono sto me posebno izivciralo su zice (tramvajske i trolejbuske) koje su toliko razgranate svugdje, da ih je gotovo nemoguce izbjeci u kadru. Opet, mozda je problem u meni, ali zaista vam ne mogu preporuciti da posjetite ovu destinaciju, kao sto sam ucinio sa mnogima do sada. Cvrstog sam uvjerenja da se radi o obicnom, prosjecnom gradu kakvih ima svugdje. Njemci se zestoko protive mojim tvrdnjama, a vi procjenite po fotografijama tko je u pravu ;-)

Glavni trg i gradska vjecnica..

Na samom jugu Njemacke, odnosno na granici sa Austrijom, nalazi se planina Zugspitz. Njen vrh, visok 2962m, ujedno je i najveci vrh Njemacke. Prvi put je sluzbeno osvojen 27. 08. 1820. od strane Josefa Nausa. Medutim, lokalno stanovnistvo se na sam vrh uspinjalo dobrih 50-tak godina prije sluzbenog osvajanja. Eto, nakon gotovo 200 godina i ja sam odlucio da ga osvojim. Moje impresije popracene sa 20-tak fotografija mozete procitati u nastavku clanka.

Najvisi vrh Njemacke, pogled prema Austriji..

Pošto se trenutno nalazim na samom jugu Njemačke, odnosno Bavarskoj, imam priliku uvjeriti se u zaista iznimnu ljepotu tog kraja. Ali, sve to izgleda nekako jadno i sivo zimi bez snijega. Dugo su Bavarci, a i ja s njima, čekali pravu zimu i snijeg. Zapravo su već bili pomalo nervozni, jer njima su snijeg i planine zimi, kao nama sunce i more ljeti. I konačno smo dočekali ja i Bavarci snijeg. Njima prilika za turizam i zaradu, a meni za fotke i zabavu. Uživajte :-)