Moj Dom
Rijeka Cetina tiho teče podno Mosora
MOJ DOM
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijetom prosim,
I gutam svoju bol!
I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve, njoj što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.
Ah, ništa više nemam; to sve što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!
Kroz požar, koji suklja, da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.
I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.
Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.
On vreba, vreba, vreba… a ja je grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen je trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!
Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankon joj se klanja
I pozdravlja joj dan.
U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I… lutam kojekud.
Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!
Jutro na Prevlaci.
Biser okupan suncem.
Plava laguna.
Masline, more i otoci.
Kapelica pokraj mora.
Uvala iz sna.
Škoj okupan morem i burom.
Pred suton.
Zaštitnica ribara i mornara.
Prizor iz Neretvanske doline.
Neretvanski dukati.
Maglovito jutro pod Vrgorcem.
Vinograd u dalmatinskoj zagori.
Suton na Biokovu.
Zalazak u Bračkom kanalu.
Zid u dalmatinskoj zagori.
Zaseok pred Triljem.
Vrlička tvrđa.
Lički nocturno
Lička rapsodija.
Od Baške prema Velebitu.
Kordunsko jutro.
Mladi Mjesec iznad Moslavine
Srne u slavonskim poljima.
Đakovački lipicanci.
Sunce zalazi za slavonske hrastove.

Mirko ovo je prelijepo. Neke su mi iznimno lijepe, a neke “samo” odlične. U svakom slučaju užitak je bio vidjeti ove kadrove, a tebi sigurno još veći snimati ih. Hvala.
Jako lijepa serija. fina rekreacija a bome i prilika kako si rekao da fotkas hr. cestitke
Fotke su prekrasne. Ali jos vise me se dojmio tekst, drago mi je da ima ljudi koji tako razmisljaju..
Stvarno lijepo, i ako smijem, iz ove serije izdvojio bih fotografije “Maglovito jutro pod Vrgorcem” i “Lička rapsodija” koje stvarno daju težinu i savršeno opisuju pojam “moj dom”. Pozdrav!
Jednostavno prekrasno!
Divno, Mirko. Bez brige, možda im jednog dana i oprostimo, al zaboravit im nećemo nikada!
Fenomenalno ,fotke ,tekst sve.Mislim da bi trebalo biti puno ovakvih incijativa jer ako se nešto mora pamtiti onda su to ti ljudi o kojima ovaj blog ovako divno priča
Odlične fotke! Svaka čast!
Fenomenalan projekt i fotografije. Svaka čast organizaciji i sudionicima.
Mirko svaka čast, ovo je bio uzitak pogledat!
Likewise. Poksavam si nekeko predociti kako je to moglo izgledati ali sa druge strane objektiva i onda kada je isti bio ugasen… tesko ali vjerujem ugodno
SAVRŠENO, SAVRŠENO TO JE GENIJALAN OPIS NAŠE DOMOVINE……
prelijepo. ne znam što je ljepše- kranjčevićeva pjesma ili ove slike… samo naprijed…
Predivno. Tamo, tamo da putujem…