Postoje trenuci u životu koji se pamte zauvjek. Postoje dani koji su vrijedni kao godine. Ovo je za mene sigurno jedan od takvih. Petra, neki je nazivaju 8. svjetskim čudom a ja idem još korak dalje pa je nazivam čudom nad čudima. I zaista je. Petra nisu samo monumentalni spomenici uklesani u kamenim liticama. Petra nije samo misterija nekad slavnog Nabatejskog carstva. Petra je istinska čarolija. A čarolija je zato jer je još živa. Petra nisu samo mrtvi spomenici lišeni emocija. Čarolija današnje Petre je u jedinstvenoj koaliziji povjesti i ljudi koji i danas žive tu. Neću vam previše pisati o Nabatejskom carstvu ni o Petri samoj. To možete naći na google-u. Pisati ću vam o mojoj viziji Petre i o ljudima koji žive tu.

Kad čovjek pomisli na Bliski istok na pamet mu padaju stvari poput rata, pustinje, deva, beduina………… Dali je ikad netko pomislio na bujice vode koje te nose kroz labirinte prekrasnih raznobojnih stijena koje su formirale jako uske i visoke kanjone? Zasigurno ne, ali eto i to je moguće. Priroda još jednom pokazuje koliko je čudesna i nevjerojatna. Samo 60km od Ammana glavnog grada Hašemitske kraljevine Jordan u srcu pustinje, nalazi se

Odlučivši se ustati rano ujutro prvog dana vikenda (to je ovdje četvrtak) učinio sam jedan od najboljih poteza u mom dosadašnjem boravku na Bliskom istoku. Barem što se tiče fotografske strane. Negdje oko 7 sati sjeo sam u automobil i zaputio se istočno od Ammana u pravcu Iraka. Znao sam da uz tu cestu koja je drevna kraljevska ruta još iz pradavnih vremena postoji niz prekrasnih malih utvrda i dvoraca. Nakon šezdesetak kilometara vožnje kroz nepreglednu pustinju srce mi je brže zaigralo. Ugledao sam u daljini neobičnu kvadratičnu građevinu. Što sam više prilazio to je moje veselje bilo sve veće jer sa svakim novim kilometrom ova utvrda je sve više otkrivala svoju ljepotu. Parkirao sam automobil, odmah na brzinu zamjenio objektiv na aparatu jer je mi je bio potreban širac, stavio polarizator te krenio u avanturu predosjećajući da će ovo biti dobar dan. Prvo sam naravno uslikao klasičnu kako bi neki rekli razgledničku fotografiju cijele utvrde.

Da se nebi previše ponavljao pa vam postao dosadan ovaj put vam predstavljam čak dvije prekrasne lokacije. Tako različite a opet tako slične u svojoj ljepoti. Prvo mjesto koje sam danas posjetio je povijesni biblijski grad dekapolisa, Gadara koji se sad zove Umm Qais. To je mjesto u kojem je Isus Krist istjerao Sotonu iz dvoje ljudi koji su ga napali na glavnoj ulici. Grad je po svojim arhitektonskim značajkama sličan već prije predstavljenom Gerasu. Na žalost nije tako dobro očuvan. Ipak i kao takav možda je još romantičniji a definitivno se nalazi na ljepšoj poziciji. S njegovih zidina se pruža prekrasan vidik na Galilejsko jezero i Golansku visoravan. Također je poznat po tome što je dao mnogo poznatih antičkih umjetnika, filozofa i znanstvenika. Na vrhu grada se nalazi restoran i zaista je prekrasno sjediti u hladovini i ispred sebe gledati te predivne ostatke slavne grčko-rimske prošlosti iza kojih se prostire predivna Jordanska dolina i Galilejsko jezero.