Henri Cartier-Bresson (1908.-2004.)
Poznat kao jedan od najboljih fotografa svog (svih) vremena, Henri Cartier-Bresson je bio sramežljivi Francuz koji je doveo “snap shot” fotografiju do razine vrhunske umjetnosti. Njegova nevjerojatna sposobnost da zamrzne magične trenutke, osjećaj za kompoziciju te njegovi komentari o teoriji i praksi fotografije čine ga jednom od najprepoznatljivijih umjetnika u povjesti fotografije. Njegov rad i pristup je ostavio dalekosežan utjecaj u umjetničkoj fotografiji. Njegove fotografije su objavljivane u najpoznatnijim svjetskim časopisima a njegovi printovi krase najpoznatije svjetske galerije. Jedan primjer koji će najbolje pokazati što je Bresson u svijetu fotografije je taj da je njegova serija fotografija “The Decisive Moment” postala prva fotografska izložba koja je postavljena u slavnom Louvreu. I u svijetu praktične i komercijalne fotografije Bresson je ostavio velik trag jer je jedan od osnivača poznate foto agencije “Magnum”.
Henri Cartier-Bresson je rođen 1908. godine u Chanteloupe, mjestu u Francuskoj. Roditelji su mu bili pripadnici srednje klase te je već kao dječak posjedovao Box Brownie fotoaparat, koji je uglavnom koristio za prazničke snapshotove. Također je bio jako zainteresiran za slikarstvo koje je studirao dvije godine u Parizu. Sve ovo mu je pomoglo da razvije nevjerojatan osjećaj za kompoziciju po ćemu je bio posebno cijenjen u svijetu fotografije.
1931. godine u dobi od 23 godine proveo je dvije godine kao lovac u zapadnoj Africi. Nakon što se razbolio, vratio se u Francusku na oporavak. Tada je u Marseille-u po prvi put zaista otkrio fotografiju. Nabavio je Leicu i počeo fotografirati. To je za njega bilo pionirsko otkriće, potpuno novi svijet, spontan i nepredvidljiv koji se otkrivao kroz njegovo tražilo.
Tada započinje jedna od najljepših suradnji čovjeka i aparata u povjesti fotografije. Uvijek je ostao vjeran 35 mm fotoaparatima. Brzina, mobilnost, lakoća uporabe i što je najvažnije, relativno male dimenzije su bile najviše u skladu s njegovom sramežljivom naravi. Kontrole na fotoaparatu je micao po instinktu te je sam aparat kako je volio reći postao samo produžetak njegova oka.
Kad je započeo Drugi svjetski rat Bresson je kratko služio u francuskoj vojsci i bio zarobljen od strane njemačkih snaga tijekom kratke bitke za Francusku. Nakon dva bezuspješna pokušaja konačno je uspio pobjeći iz zarobljeničkog logora nakon čega je bio u ilegali sve do kraja rata.
Nastavljajući svoju fotografsku karijeru, 1947. godine sudjeluje u osnivanju foto agencije “Magnum”. U tom razdoblju mnogo putuje cijelim svijetom obavljajući mnoge poslove za poznate časopise. Mnoge knjige sa Bressonovim fotografijama su objavljivane kroz 50-te i 60-te. Najpoznatije od njih je “The Decisive Moments” iz 1952. Jedna od najvećih prekretnica u njegovoj karijeri je velika retrospektivna izložba sa preko 400 fotografija.
Kao novinar Bresson je imao izrazitu potrebu da osjeti i proživi ono što je vidio. Imao je veliko poštovanje prema novinskoj fotografiji koja je mogla ispričati cijelu priču u samo jednoj fotografiji. Negov novinski rad koji se odlikovao borbom sa ljudima i događajima, te njegov fotografsko socijalni angažman su pomogli da njegovo djelo bude nezaboravno.
On je rekao da je osjećaj humanosti elementaran za svakog fotografa te da fotografija bez obzira koliko bila tehnički savršena ne vrijedi ništa ako nije nastala kao rezultat ljubavi i svijesti da na fotografiji nisu samo ljudi već ljudi sa svojim sudbinama.
Neki kritičari su ga napadali da on nije ništa više od običnog “snap shootera”. Istina je da su njegova djela nastale bez pretjeranog zamaranja tehničkim aspektom fotografije ali isto tako najveće vrijednosti njegova opusa jesu i ostaju nevjerojatan timing i duboko prodiranje u samu svijest osoba koje su na njegovim fotografijama. Jednu takvu fotografiju se može uslikati uz pomoć sreće ali cijeli njegov opus je najbolji dokaz njegove genijalnosti i rijetko viđenog talenta. On je bio snapshooter jedino u klasičnom smislu instant ekspozicije koji je istu doveo do stupnja vrhunske umjetnosti.
“U fotografiji i najmanja stvar može biti najveći motiv.” , napisao je u “The Decisive Moment”. Većina njegovih fotografija i prikazuju malene detalje, te su unirvezalnog značenja i sugestije. On je bio antiromantični pjesnik vizualnog koji je pronalazio ljepotu u stvarima kakve jesu, sada i ovdje.
Sve njegove fotografije su snimljene sa opremom kakvu je posjedovao gotovo svaki fotoamater: 35mm rangefinder fotoaparat sa običnom 50mm objektivom ili vrlo rijetko teleobjektivom.
Zajedno sa Dr. Erich Salamonom i Alfredom Eisenstaedtom bio je pionir u fotografiranju s dostupnim svjetlom te je korištenje blica uspoređivao sa bacanjem kamenja u vodu od strane ribića dok lovi ribu.
Sve u svemu možemo biti zahvalni gospodinu Bressonu što nam je podario svoja remek djela. Možemo kroz njegove vizije vidjeti svijet mnogo čišćim i tako pronaći ljepotu tamo gdje ne bismo ni sanjali da postoji.